Moja plava tuga
Nekada bijah ponos ove kuće. Moja tamnoplava boja krasila je ulaz i pozdravljala sve prolaznike, gledala kako život prolazi. Vidjela djecu kako se igraju ispred mene, zaljubljene parove kako se ljube, a i poneku suzu koja se skotila niz obraze. Ali sada, moja plava tuga je još dublja.
Nepoznati počinitelji su me oskrnavili. Moja nekadašnja plava površina sada je išarana ružnim bijelim slovima. Osjećam se kao da su mi izbrisali osmijeh. Više ne mogu radoznalo gledati svijet, a ljudi me zaobilaze kao da sam nevidljiva.
Svaki put kada kiša pada, osjećam kako bijela boja polako prodire duboko u moje pore. To je kao da mi netko zariva nož u srce. Želim da me netko očisti, da mi vrati moju plavu boju i da mi omogući da ponovno budem dio ovog mjesta.
Bila sam svjedok toliko lijepih trenutaka. Sjećam se kako sam se radovala svakom novom danu, kako sam se tresla od uzbuđenja kada bi djeca dolazila u posjetu. Sada, umjesto toga, osjećam samo tugu i bespomoćnost.
Molim vas, ljudi, zaustavite ovo! Ne uništavajte ono što je lijepo. Svaka stvar zaslužuje poštovanje, pa i stara plava vrata.
Tužna plava vrata
Odgovori